Iza nas je još jedan ludi vikend u kojem je Recikliranim imanjem protutnjalo stotinjak ljubitelja domaće hrane i pravednijeg svijeta okupljenih u grupe solidarne razmjene. Stigli su predstavnici gotovo svih GSR-ova Hrvatske zajedno sa svojim proizvođačima, a imali smo i goste iz Italije, Francuske i Belgije. Bila je to odlična prilika da se razmjene iskustva, zajednički potraže rješenja problema koji nas muče na našim počecima i steknu nove vještine na radionicama. Za nas iz ZMAG-a posebno je značajno da je ovo prvo događanje koje smo organizirali u suradnji s lokalnim stanovništvom Vukomerića u koje se sad već i sami ubrajamo.
U Hrvatskoj je u protekle dvije godine osnovano oko petnaestak grupa solidarne razmjene, a pokretu su se priključile i slične inicijative direktnog povezivanja domaćih ekoloških proizvođača i potrošača pa je bilo i vrijeme da se okupimo i razmijenimo iskustva i vizije. Kroz projekt Grundvig partnerstva Agencije za mobilnost i programe Europske unije otvorila se prilika da iz prve ruke upoznamo i predstavnike takvih grupa iz drugih zemalja pa je susret dobio međunarodni karakter. Pored grupa iz Hrvatske predstavili su se AIAB Umbria te predstavnici različitih grupa i mreža francuskih AMAP-a i belgiskih GASAP-a.
Glavna tema bila je vezana za zajedničku dilemu oko toga kako motivirati više ljudi da se aktivno uključe u rad grupa i kako pravilno koristiti medije da prenesemo svoju poruku jasno, glasno i u pravom kontekstu. Među predloženim rješenjima kao najvažniji su izdvojeni prijedlozi podržavanja osobnog kontakta, edukacija o tome što su to GSRovi (od praktičnih aktivnosti do šire slike njihove uloge u društvu) posebno za nove članove i organiziranje raznih veselih, korisnih i poučnih aktivnosti koje motiviraju ljude da uživaju u sastancima i druženju. Mediji nam trebaju prvenstveno za širenje informacija i motiviranje novih članova ali i prenošenje poruke o potrebi direktnog poticanja lokalne ekološke proizvodnje i povezivanja lokalnih zajednica, vračanja osobnih, fer odnosa u trgovanje. Većini GSRovaca najmiliji su osobni kanali prenošenja informacija ali tu leži zamka efekta „pokvarenog telefona“ i gubitka bitnih informacija, posebno onih o široj slici GSR pokreta. Masovni mediji daju nam priliku da svoju poruku prenesemo onako kako mi to želimo ukoliko s njima stvaramo dobre odnose i koristimo svoje pravo na autorizaciju. No to je dakako stvar individualne odluke svake grupe.
Na primjeru GSR Pula vidjeli smo kako proizvođači mogu imati važnu ulogu ako su uključeni u grupu kao njezini članovi i zaključili kako je komunikacija s proizvođačima posebno važna da bi svi zajedno rasli i prilagodili se jedni drugima. Vječna rasprava o tome trebaju li nam certifikati dobila je svoj novi smjer kratkim predstavljanjem ideje participativnog sustava garancije (Participatory guaranty system - PGS) o kojem se dosta raspravlja u međunarodnim krugovima. Uslijed nezadovoljstva uobičajenim državnim markicama i kontrolama u ekološkoj poljoprivredi, mnoge grupe u Europi pokrenule su vlastiti sustav kontrole kvalitete gdje proizvođača, osim njegovih kupaca, kontroliraju predstavnici drugih grupa, njihovi proizvođači i predstavnik nezavisnog tijela, recimo lokalne ili regionalne mreže. Svi skupa daju jamstvo, a redovita kontrola se odvija kroz posjete, internu komunikaciju, a najvažnije je stvaranje međusobnog povjerenja i dugoročnih odnosa. Zaključak rasprave bio je da u Hrvatskoj eko markica za sad pruža kupcima određenu sigurnost u kvalitetu proizvoda no potrebno je prvenstveno puno, puno edukacije potrošača, a i proizvođača kako bi međusobnom komunikacijom odredili vlastite kriterije što za nas znači zdrava hrana i kakvu proizvodnju želimo poticati.
Širu sliku GSR pokreta dao je Luca Colombo predstavivši koncept prehrambenog suvereniteta kao ideju da svaki narod treba preuzeti suverenost i kontrolu nad vlastitim sustavom prehrane. Pokret je nastao kao reakcija na ideju o sigurnosti hrane koja govori o tome da svi ljudi imaju pravo na hranu ali ne govori odakle ta hrana dolazi i pod kojim je uvjetima proizvedena. Otvaranjem granica svjetske trgovine i uvođenjem sustava poticaja dovedeni smo u situaciju nelojalne konkurencije velikih svjetskih kompanija prema malim, tradicijskim seljačkim gospodarstvima što rezultira nekvalitetnom ishranom stanovništva, propadanjem ruralnih prostora i slabljenjem lokalne ekonomije. Ideja GSR-a je jedan od pokušaja ponovnog uspostavljanja i osnaživanja lokalnog tržišta i traženja načina kako ga učiniti pravednijim i održivijim.
U onom veselijem dijelu programa zatvorili smo prehrambeni krug od miješenja kruha i izrade sira do kompostiranja ostataka hrane u kućnim uvjetima s idejom razvijanja sustava gdje bi proizvođačima mogli vračati višak komposta kao gnojivo. Na kraju ovog intenzivnog nedjeljnog popodneva otvorili smo raspravu o zajedničkom djelovanju kroz umrežavanje, zajednički web i bazu podataka o proizvođačima koji traže grupe. Grundtvig turneja nastavila se u Puli obilaskom OPG Pekica, OPG Kuftić i OPG Siljan, a međunarodni tim sudjelovao je na sastanku GSR Pula.
